Voljeni dalmatinski Maraschino - liker kojeg su obožavali kraljevi

Ako ste već posjetili Hrvatsku, vjerojatno ste čuli za Maraschino, unikatno i fino piće iz 16. stoljeća. Recept je zapisao ljekarnik dominikanskog samostana u Zari, današnjem Zadru, pod imenom "Rosolj" ("sunčana rosa").
Ljekarnik je od trešnje maraske proizvodio jedinstvenu žesticu koja se smatrala delikatesom i lijekom. Na početku su ga konzumirali i obožavali samo privilegirani, poput Napoleona Bonapartea, britanskog kralja Georgea IV i mnogih drugih, o čemu možete pročitati kasnije u tekstu.

Prvi zapis o trešnji maraski na zadarskom području datira iz 1399. godine, ali se tek krajem 15. stoljeća koristila za proizvodnju likera, danas poznatog kao maraschino. Naziv maraska potječe od latinske riječi "amarus", što znači gorko, a razlikuje se od ostalih vrsta trešanja veličinom drveta i bojom plodova. Stablo trešnje maraske je manje, a plod je gotovo crne boje u usporedbi s drugim trešnjama. Trešnja maraska izuzetno cijenjena jer se za razliku od drugog voća, u procesu proizvodnje likera koristi svaki dio voća, čak i lišće i koštica trešnje.

Proizvodnja se povećala u 17. stoljeću kada je mletačka vlada potaknula proizvodnju rakija i likera. Da bismo ispričali punu povijest maraschina, moramo započeti s kratkom poviješću grada Zadra.

Zadar je najstariji naseljeni hrvatski grad smješten na obali Jadranskog mora. Godine 1202., Zadar je bio glavni grad Dalmacije i na njega se gledalo kao na prijetnju Mlečanima, koji su ga potom ponovno osvojili i konačno preuzeli. Nakon toga Zadar je postao važno središte, osiguravajući mletačku trgovinu na Jadranu, administrativno središte mletačkih teritorija u Dalmaciji te kulturno središte.



Priča o maraschinu započela je dok je Zadar (Zara) bio dio Republike Venecije. Godine 1759., venecijanski trgovac Francesco Drioli preselio se u Zadar, uzevši od dominikanskih svećenika ideju za izradu likera od višanja, kombinirajući je s tradicionalnim i različitim pravilima kućne destilacije grape (alkoholnog pića na bazi grožđa), kako bi stvorio ono što danas znamo kao maraschino. Krajem 18. stoljeća njegov je Maraschino stekao široku slavu na glavnim europskim tržištima, posebno u Engleskoj. Britanski su kraljevi i kraljice toliko obožavali ovaj liker da je kraljica Victoria poslala Kraljevsku mornaricu po pošiljku maraschina u Zadar 1871. godine. Maraschino su obožavali i mnogi drugi poznati ljudi, poput Napoleona, francuskog kralja Luja XVIII, ruskog cara Nikola I, Casanova, Baudelaire, Hitchcock itd. Bio je na popisu likera na Titanicu, Al Capone ga je prošvercao u Chicagu, a u jednom trenutku Vlada Velike Britanije odredila je novčanu kaznu od 1000 GPB za one koji su uvozili lažni maraschino, što nam dokazuje koliko je bio popularan u to vrijeme.

Izgled maraschina jednako je ikoničan kao i samo piće. Bio je pohranjen u zelenim staklenim bocama obavijenim trskom donesenom s otoka i obalnog područja. Pletenje boca radile su žene koje su radile u tvornici, a imalo je i praktičnu stranu. Pletene boce bolje su podnosile stjenovite ceste Hrvatske i Europe u 19. stoljeću, budući da su kopneni putevi postali uobičajeni kao i pomorski. Drioli Maraschino bio je jedan od najpoznatijih alkoholnih pića na svijetu do 1943. godine, kada je obitelj Drioli napustila Zadar. Tada je Vlada ujedinila nekoliko proizvođača u jednu tvrtku, danas poznatu kao "Maraska", koja i danas proizvodi dobro poznati maraschino.

U običnom puku zadarske regije postoji uvjerenje da je maraschino simbol gospodarske mudrosti, stoljetnog iskustva, marljivosti i ljubavi dalmatinskih seljaka prema svojoj krševitoj zemlji.
Ako maraschino još niste kušali, preporučujemo vam da posjetite jednu od naših prekrasnih vila u zadarskoj regiji, da ga sami isprobate i saznate više o njegovoj bogatoj povijesti!


Lucia Butigan

25.10.2019